Um je utopljen. Crni porter je pobijedio. Utopljen u budalaštinama, ispadima i izljevima studentske mudrosti. To bi trebao bit jedan mozgodrapajući text o napuštanju ovog načina izražavanja, ali čemu to kad nitko... to je jedan od razloga... Neću radit gluposti. Ovo je zadnja izjava moje malenkosti iz osobe, odnosno stvari, oruđa uma. Oruđe očito više nije potrebno. Um se uzdigao na čisto energetsku egzistenciju, neovisan o skupom pivu i svjetovnim turbulencijama moralnih vrednota suvremenog homo sapiens vulgarisa i onoga što on naziva civilizacijom. Glava se razbila o zid. Udarač više nema ni volje ni snage crpit iz nje tamnocrvenu otopinu misaone esencije. Ona prijašnja je pohranjena u muklotutnjavim bačvama koje se polako kotrljaju niz kamenom popločenu ulicu života u suton plemenitih pizdarija umobolnih učenika drevnih vještina. Bila mi je čast služiti s vama. Zahvaljujem se na ugodno provedenom vremenu. Svršetak sranja. ...sad ja san star i brzo ću puoć u kurac, ali dica, za vas me je strah....

Avete!

Pogled iz dubine monotone ispraznosti. Život. Definicija pojma. Krik i vrisak. S onu stranu. Ili možda kaotično divljanje struna. Superstruna. Sad nešto postoji. Nešto titra. Egzistencija uzrokovana oscilacijama. Prestanak iste značio bi mir. Nultu poziciju. Početni položaj. Početak. Kraj bi značio početak. Ouroboros. Alfa i omega i istoj točki. Istovjetne koordinate u prostor-vremenu (kako ga sad nazivamo). Mirovanje. Bezenergetsko stanje. Apsolutna nula. Ispraznost postaje dinamična, ali ostaje ispraznost.  Ima li još nešto? Možda sve i nije tako isprazno. Apsurdno. Nedokučivo. Ili ako je, zašto je tako? Zašto? Pitam mjesec na vedrom crnom nebu. Šuti. Zidovi ne odgovaraju, samo slušaju misli. Ne želim vjerovat da je sve moguće matematički definirat. Ne, bar ne još. Ne s dosadašnjim spoznajama. Ukoliko međuljudske odnose i njivove živote  definiramo jednadžbom, sve postaje tako jednostavno, monotono i isprazno. Gotovo besmisleno. Osjećaj potpune automatizacije. Nema individualnosti, samo sposobnost manipulacije onih koji ne razumiju Jednadžbu. Koji ne vide varijable. Ili nisu spremni prihvatit Jednadžbu kao način života i funkcioniranja. Koliko god cijenio egzaktna tumačenja matematičkim jezikom, ne mogu vjerovat da je to sve. Ali Jednadžba vrijedi. Većina pojava se odvija po njoj. Definira sve što nas čini ljudima. Ili je tako, ili smo mi postali totalno automatizirane ovce koje se ponašaju prema zadanom algoritmu. Jednadžbi. Možda smo uvjereni kako je to sve. Kako je nemoguće otrgnuti se ustaljenim pravilima shvaćanja. Razbiti okove algoritma. Uzdignuti se iznad Jednadžbe. Biti više od ovce. Zašto je nešto onakvo kakvo je? Zato jer to drugi kažu. A zašto ja ne mislim svojom glavom i ne doživljavam na svoj individualan i subjektivan način? Zato jer je to teško. Zato jer sam ovca. Izmanipulirana programirana ovca koja se ne želi probit izvan parametara zadanih algoritmom međuljudskih interakcija. Zar je tako teško gledat? Zar je tako teško mislit?

...koji neprestano udara u rebra monotonijom i ispraznošću napaćenog stvorenja. Čežnja za zimom. Ledenim vjetrom koji ti izjeda lice. Crvene uši od začinjenog vina s medom i hladnoće koja prodire kroz kožu. Promrzla čaša u ruci, vatra. Vepar na grofovski. S crnim vinom. Teran i surina, malo šajbara. Taman. Ružmarin i kadulja. Miris pečenog mesa i dima stoljetne hrastovine. Kremasta pjena gustog crnog piva koja se cijedi  po masivnom drvenom stolu dok krigle udaraju u nj uz polurazgovjetne zvukove prastarih latinskih pjesama.  Zima. Zavijanje vjetra, promrzlih stvorenja, utvara večeri. Rog i samostrijel vise na kamenom zidu. Sjećanja na potragu. Probijanje kroz gustiš sjevernoistarskih šuma u nadi pronalaska napuštene kule. Para iz ždrijela umornih tragača. Maglom natopljena brada. Pogled na ostatke nekoć veličanstvenog zamka. Buđenje. Grad. Očaj. Izgubljeni u vremenu, prostoru, sebi samima. Gutljaj piva i povratak u sjećenja i nadanja. Sjećanja na miris srnetine s fužima, na staru crkvicu s izlizanim gotičkim freskama i pogleda na urušenu utvrdu, napuštenu zbog kuge. Crkva bez krova. Pater noster qui es in caelis... Spusti olovno nebo. Odriješi hladni vjetar. Raskini okove zime. Ledeni psi koji grizu žive kosti. Stravično se boje vatre. Da, samo, to mi fali. Dok se tanak duh dima izdiže kroz lišajevima obrasli kameni dimnjak, divljač cvrči, podlivena, krigle, pjesma... zima. A dotad, trpit onu drugu stvarnost na koju je nemoguće utjecat. Bezlično i bezdušno, mlako okruženje. Dok kiša samo ispire prljavštinu iz viših slojeva i dovodi je nama pred oči. Jedino nas iščekivanje može spasit. I sjećanja na (ne tako davno) prošla vremena.

Avete!

Na izmaku koncentracije. Potaknut neumornošću večernjeg pljuska zagledah se u zid. Sjekira otkucava puni sat. Možda i više. Iako nije toliko bitno. Zvučnik se skoro obrušio pod prisilom Newtonovih izmišljotina. Bez naznaka nadnaravne ilitiga nadprirodne osvještenosti globalnom žetvom moždanih nakupina organskih tvari. Oruđe uma je oštar alat zakrivljenog vrha koji pokazuje znakove rezbarenja fragmenata razuma iz trajne konzerve masovne histerije. oruđe uma prodire u najskrovitije aspekte ljudske gluposti, tražeći, pa ništa pametno, do li tračak inteligencije, vlastitog mišljenja i svijesnosti situacije u kojoj se nalazimo. Nije sjekira. Ona je za konkretne probleme. Kad zakažu oruđa uma, razuma i "božanske intervencije". Krajnje sredstvo otvaranja uma istini o šarenilu pizdarija kojima biva konstantno bombardiran. Gluposti! Isprazne gluposti. Čovjek napiše na netu pola ekrana jebenih prim brojeva bez ikakvog reda, smisla i motiva i još istakne besmisao i ispraznost svog čina, a ljudi... Ljudi se obaziru na to. I komentiraju zainteresirano. A da im zabodeš jebeni kolac u oko, objesiš američku zastavu i zapjevaš internacionalu ne bi trzali. Da iskopaš vlastitu dušu, nabiješ je na taj isti kolac ne bi došlo do velike promjene. (neka se nitko ne osjeća prozvan niti povrijeđen, nije to bio cilj, prozivam masu, uključujući i sebe, a ne vas kao osobe) Kritika suvremenog društva i masovne kontrole je prešla u sferu zabave i stila ponašanja. Ja sam panker, ti metalac, a on vjeruje u masone. Da, zakon... idemo pit... Prepričavaju se jedne te iste pričice pokupljene od samih medija. Njima se tobože privlači pažnja i utjeruje nekakvo mišljenje okoline o sebi kao o nekakvoj pronicavoj osobi, koja  vidi neke stvari oko sebe. Vidili su, da. Jedan do dva filma (američka, baj d vej, od kojih je bar jedan totalna fikcija)  i popili svu mudrost ovog svijeta. Postalo je moguće putem samog interesa masa za razne teorije masovne kontrole i novog svjetskog poretka, trovati umove totalnim glupostima i besmislicama. Kao, sve što se kosi s mainstreamom je dobro. Drukčije u principu nije loše, ali dobro se prodaje i to "drukčije". Uporno tražit i izmišljat nove različitosti samo kako bi se forsiralo nekakvu razliku. Čuđenje. Forsirat razliku od jedne strane kako bio se bolje uklopilo na drugoj. Dok se , realno gledano, ne pripada nikamo. Ljudi se boje individualnosti. Kriv je režim. Ha ha... Koji? U masi se lakše funkcionira. Hrpe ljudi koje ne znače ništa, isprazni sadržaji, gubljenje vremena. Historia magistra vitae. Ponavlja se, da. A mi smo budale koje ne uče povijest. Iste budale kao Napoleon i Hitler. I dobro društvance sitnih riba i pijuna koje masa idealizira kao božanske uzore lijeve ili desne, na isto se svodi. Kad smo već kod božanstava, kako će jedna svjetska institucija maknut fokus sa sebe? Pa... ukoliko postoji jedna druga globalna institucija koja se sustavno omalovažava u medijima, pa se još potakne mase, pa i  "one koji VJERUJU" u zavjere, kontrolu, masone, svjetsku vladu, vanzemaljce sa sedam sisa i petnaest kreditnih kartica, da se "osvijeste" i pokaže im se "pravi neprijatelj". Tada je ona prva spomenuta organizacija "skinula s kurca" buhe koje su je gnjavile, skrenula fokus sa sebe i svojih poslova (od kojih su neki tako očiti...) te može činit ča ju je volja. Nesmetano i neograničeno. Svi pričamo pričice koje smo čuli na televiziji ili pročitali u nekakvoj knjizi nekog američkog novinara. Novinari su umjetnici. Profesionalni slikari u službi medija. Ili njihovih vlasnika i sponzora, nije bitno. Prikazuju svijet onakvim kakvim ga naručitelj želi prikazati. A mi smo zatvoreni između četiri zida svog uma, čekajući pošiljku najnovijih slika. Vjerujemo, o vjerujemo. Svemu. I svakome. A jednostavno smo preumorni da bismo podigli glavu i pogledali taj svijet oko sebe. Pokušali dokučit neke stvari. Dovoljno je samo pogledat. Tko gleda, vidjet će. Vjerojatno mu se neće svidit to ča vidi, ali vidjet će, to je sigurno.

Avete!

Torzijske vibracije. U kasno predvečerje. Prošlo je neko vrijeme. Nekakav vremenski interval. Delta T. Prim. Nije mi se dalo. Oscilatorna anomalija Murfyjevog zakona. Ili samo djeluje na još neviđen način. Vrag plazi svoje zube iz kutije duhana. Onog za lulu. Aromatiziran đavolskim pizdarijama. Ima blago zelenkasto narančastu aromu. Zla. Tabula rasa. Bezdan ili bespuće. Praznina koja obiluje ništavilom. Tu i tamo proskakuće poneki bitak, ali su u posljednje vrijeme zaštićeni. Ili je to bio batak. Ne sjećam se više je li bio crven ili neke druge boje čije se valne duljine više ne sjećam. Bit će ono treće. Uvijek je ono treće. Ono treće. Oko. Proviruje iza ušne školjke i smije se grohotom poput čete partizana u koprivama. Ulovljeno na udicu stvarnosti ne vjeruje svojoj zjenici. Oluja realizma rezbari mu lice. Otvara oči i gleda u bezdan. Lebdeći u iznad prostora okružen nelinearnošću drži se za očni živac presavijen preko kukastog nosa. Uslužni imbecili koračaju kroz mrak vlastitih umova. Prate usijanu svijetleći krnji stožac okrenut širom stranom prema sjeverozapadu, koji se kotrlja nekakvom ravninom u prostoru opisujući skoro pravilnu kružnicu. Sljede Ga po kružnici gledajući u prazno. U samom središtu bezdana, iznad lokve krvi oko koje se okupljaju leteći žiroglavci, raste groteskno stablo murve s korjenjem okrenutim prema gore. S vrha krošnje kaplje krv u lokvu, a bezumna stvorenja kolju se oko svake kaplje. Obješenik, svezan za najviši korjen njiše se na vihoru nogama okrenutim prema tamno grimiznom nebu. Tri mjeseca tvore vrhove jednakostraničnog trokuta i kruže oko obješenog. Bijela sluz izlazi mu iz očiju i cjedi se po stablu. Postaje crvena sakupljajući ostatke žrtvovanog bitka na oltaru ništavila i sveopće gluposti. Oltaru idola lažne moći kojem se klanjaju i imbecili i žiroglavci žrtvujući sami sebe apsolutnoj globalnoj ispraznosti.

Avete!

       2       3       5       7      11      13      17      19      23 
      29      31      37      41      43      47      53      59      61 
      67      71      73      79      83      89      97     101     103 
     107     109     113     127     131     137     139     149     151 
     157     163     167     173     179     181     191     193     197 
     199     211     223     227     229     233     239     241     251 
     257     263     269     271     277     281     283     293     307 
     311     313     317     331     337     347     349     353     359 
     367     373     379     383     389     397     401     409     419 
     421     431     433     439     443     449     457     461     463 
     467     479     487     491     499     503     509     521     523 
     541     547     557     563     569     571     577     587     593 
     599     601     607     613     617     619     631     641     643 
     647     653     659     661     673     677     683     691     701 
     709     719     727     733     739     743     751     757     761 
     769     773     787     797     809     811     821     823     827 
     829     839     853     857     859     863     877     881     883 
     887     907     911     919     929     937     941     947     953 
     967     971     977     983     991     997    1009    1013    1019 
    1021    1031    1033    1039    1049    1051    1061    1063    1069 
    1087    1091    1093    1097    1103    1109    1117    1123    1129 
    1151    1153    1163    1171    1181    1187    1193    1201    1213 
    1217    1223    1229    1231    1237    1249    1259    1277    1279 
    1283    1289    1291    1297    1301    1303    1307    1319    1321 
    1327    1361    1367    1373    1381    1399    1409    1423    1427 
    1429    1433    1439    1447    1451    1453    1459    1471    1481 
    1483    1487    1489    1493    1499    1511    1523    1531    1543 
    1549    1553    1559    1567    1571    1579    1583    1597    1601 
    1607    1609    1613    1619    1621    1627    1637    1657    1663 
    1667    1669    1693    1697    1699    1709    1721    1723    1733 
    1741    1747    1753    1759    1777    1783    1787    1789    1801 
    1811    1823    1831    1847    1861    1867    1871    1873    1877 
    1879    1889    1901    1907    1913    1931    1933    1949    1951 
    1973    1979    1987    1993    1997    1999    2003    2011    2017 
    2027    2029    2039    2053    2063    2069    2081    2083    2087 
    2089    2099    2111    2113    2129    2131    2137    2141    2143 
    2153    2161    2179    2203    2207    2213    2221    2237    2239 
    2243    2251    2267    2269    2273    2281    2287    2293    2297 
    2309    2311    2333    2339    2341    2347    2351    2357    2371 
    2377    2381    2383    2389    2393    2399    2411    2417    2423 
    2437    2441    2447    2459    2467    2473    2477    2503    2521 
    2531    2539    2543    2549    2551    2557    2579    2591    2593 
    2609    2617    2621    2633    2647    2657    2659    2663    2671 
    2677    2683    2687    2689    2693    2699    2707    2711    2713 
    2719    2729    2731    2741    2749    2753    2767    2777    2789 
    2791    2797    2801    2803    2819    2833    2837    2843    2851 
    2857    2861    2879    2887    2897    2903    2909    2917    2927 
    2939    2953    2957    2963    2969    2971    2999    3001    3011 
    3019    3023    3037    3041    3049    3061    3067    3079    3083 
    3089    3109    3119    3121    3137    3163    3167    3169    3181 
    3187    3191    3203    3209    3217    3221    3229    3251    3253 
    3257    3259    3271    3299    3301    3307    3313    3319    3323 
    3329    3331    3343    3347    3359    3361    3371    3373    3389 
    3391    3407    3413    3433    3449    3457    3461    3463    3467 
    3469    3491    3499    3511    3517    3527    3529    3533    3539 
    3541    3547    3557    3559    3571    3581    3583    3593    3607 
    3613    3617    3623    3631    3637    3643    3659    3671    3673 
    3677    3691    3697    3701    3709    3719    3727    3733    3739 
    3761    3767    3769    3779    3793    3797    3803    3821    3823 
    3833    3847    3851    3853    3863    3877    3881    3889    3907 
    3911    3917    3919    3923    3929    3931    3943    3947    3967 
    3989    4001    4003    4007    4013    4019    4021    4027    4049 
    4051    4057    4073    4079    4091    4093    4099    4111    4127 
    4129    4133    4139    4153    4157    4159    4177    4201    4211 
    4217    4219    4229    4231    4241    4243    4253    4259    4261 
    4271    4273    4283    4289    4297    4327    4337    4339    4349 
    4357    4363    4373    4391    4397    4409    4421    4423    4441 
    4447    4451    4457    4463    4481    4483    4493    4507    4513 
    4517    4519    4523    4547    4549    4561    4567    4583    4591 
    4597    4603    4621    4637    4639    4643    4649    4651    4657 
    4663    4673    4679    4691    4703    4721    4723    4729    4733 
    4751    4759    4783    4787    4789    4793    4799    4801    4813 
    4817    4831    4861    4871    4877    4889    4903    4909    4919 
    4931    4933    4937    4943    4951    4957    4967    4969    4973 
    4987    4993    4999    5003    5009    5011    5021    5023    5039 
    5051    5059    5077    5081    5087    5099    5101    5107    5113 
    5119    5147    5153    5167    5171    5179    5189    5197    5209 
    5227    5231    5233    5237    5261    5273    5279    5281    5297 
    5303    5309    5323    5333    5347    5351    5381    5387    5393 
    5399    5407    5413    5417    5419    5431    5437    5441    5443 
    5449    5471    5477    5479    5483    5501    5503    5507    5519 
    5521    5527    5531    5557    5563    5569    5573    5581    5591 
    5623    5639    5641    5647    5651    5653    5657    5659    5669 
    5683    5689    5693    5701    5711    5717    5737    5741    5743 
    5749    5779    5783    5791    5801    5807    5813    5821    5827 
    5839    5843    5849    5851    5857    5861    5867    5869    5879 
    5881    5897    5903    5923    5927    5939    5953    5981    5987 
    6007    6011    6029    6037    6043    6047    6053    6067    6073 
    6079    6089    6091    6101    6113    6121    6131    6133    6143 
    6151    6163    6173    6197    6199    6203    6211    6217    6221 
    6229    6247    6257    6263    6269    6271    6277    6287    6299 
    6301    6311    6317    6323    6329    6337    6343    6353    6359 
    6361    6367    6373    6379    6389    6397    6421    6427    6449 
    6451    6469    6473    6481    6491    6521    6529    6547    6551 
    6553    6563    6569    6571    6577    6581    6599    6607    6619 
    6637    6653    6659    6661    6673    6679    6689    6691    6701 
    6703    6709    6719    6733    6737    6761    6763    6779    6781 
    6791    6793    6803    6823    6827    6829    6833    6841    6857 
    6863    6869    6871    6883    6899    6907    6911    6917    6947 
    6949    6959    6961    6967    6971    6977    6983    6991    6997 
    7001    7013    7019    7027    7039    7043    7057    7069    7079 
    7103    7109    7121    7127    7129    7151    7159    7177    7187 
    7193    7207    7211    7213    7219    7229    7237    7243    7247 
    7253    7283    7297    7307    7309    7321    7331    7333    7349 
    7351    7369    7393    7411    7417    7433    7451    7457    7459 
    7477    7481    7487    7489    7499    7507    7517    7523    7529 
    7537    7541    7547    7549    7559    7561    7573    7577    7583 
    7589    7591    7603    7607    7621    7639    7643    7649    7669 
    7673    7681    7687    7691    7699    7703    7717    7723    7727 
    7741    7753    7757    7759    7789    7793    7817    7823    7829 
    7841    7853    7867    7873    7877    7879    7883    7901    7907 
    7919    7927    7933    7937    7949    7951    7963    7993    8009 
    8011    8017    8039    8053    8059    8069    8081    8087    8089 
    8093    8101    8111    8117    8123    8147    8161    8167    8171 
    8179    8191    8209    8219    8221    8231    8233    8237    8243 
    8263    8269    8273    8287    8291    8293    8297    8311    8317 
    8329    8353    8363    8369    8377    8387    8389    8419    8423 
    8429    8431    8443    8447    8461    8467    8501    8513    8521 
    8527    8537    8539    8543    8563    8573    8581    8597    8599 
    8609    8623    8627    8629    8641    8647    8663    8669    8677 
    8681    8689    8693    8699    8707    8713    8719    8731    8737 
    8741    8747    8753    8761    8779    8783    8803    8807    8819 
    8821    8831    8837    8839    8849    8861    8863    8867    8887 
    8893    8923    8929    8933    8941    8951    8963    8969    8971 
    8999    9001    9007    9011    9013    9029    9041    9043    9049 
    9059    9067    9091    9103    9109    9127    9133    9137    9151 
    9157    9161    9173    9181    9187    9199    9203    9209    9221 
    9227    9239    9241    9257    9277    9281    9283    9293    9311 
    9319    9323    9337    9341    9343    9349    9371    9377    9391 
    9397    9403    9413    9419    9421    9431    9433    9437    9439 
    9461    9463    9467    9473    9479    9491    9497    9511    9521 
    9533    9539    9547    9551    9587    9601    9613    9619    9623 
    9629    9631    9643    9649    9661    9677    9679    9689    9697 
    9719    9721    9733    9739    9743    9749    9767    9769    9781 
    9787    9791    9803    9811    9817    9829    9833    9839    9851 
    9857    9859    9871    9883    9887    9901    9907    9923    9929 
    9931    9941    9949    9967    9973   

Rastreseno očajni bard sjedi na grani s poluraspuklom lutnjom i dere se: "prerezat ću si žice!" Onda ga netko pogodi praznom plinskom bocom u glavu te on padne na krošnju. Glogovog grma kolac mu se... Među zube ulovi. Lutnju. Ljutnju neopravdanu. Ili opravdanu. Iz visina se ori glas. Tko te jebe, budalo. Povero mona.  Božanska intervencija ne događa se dvaput.  Na tjedan. Jedan. Najviše tri. Pet. Sedam. Jedanaest. Trinaest. Sedamnaest. Devetnaest. Viginti tres. Nešto malo manje, a ipak previše. Sijač drži djela u kruženju. Tenet opera rotas. Rotas. Tenet. Križ drži. Toči. Iz kabla života i smrti i onoga što bi trbalo bit nakon i prije, a možda i istovremeno. Prekretnice. Raskrižja. Putevi se razilaze. Ono što će bit i ono što je trebalo bit ili nije trebelo... Smjelo. Neće bit. A ono što je moglo bit je najlakše zanemarit. Zaboravit. Zakopat iza kuće dok se još koprca. Uvjerit samoga sebe u... Ili prihvatit vlastito... Uzet sve za zajebanciju. Aproksimacija stvarnosti. Držat se dalje od ekstrapolacije budućnosti. Jedne od mogućih ili nemogućih budućnosti. Pokušaj ne zatvaranja samoga sebe u vremensku petlju. I proživljavati isti trenutak neprestano čitavu vječnost. Najbolja izvediva stvarnost. Treba još mnogo toga učiniti da bi se moglo izvesti takav ishod... Možda ipak nije sve sivo. Što ako je crno? Bijelo je plod naše mašte ili uzrok iste. Tko smo zapravo i kojeg vraga radimo tu. Zašto se opterećujemo s totalno nevažnim problemima koji ionako dođu i prođu. Masa njih nas se uopće ne tiče. Priča se o masovnom rastu egoizma. Nije to egoizam. To nije samoljublje. Ta pojava bi se trebela nazvat "okoline-mišljenja-ljublje". Nije bitno ako je to za moje dobro ili ako ja u tome uživam. Bitno je da je općeprihvaćeno. Da drugi misle da je uživam u nečemu što je "svima" dobro. Da nosim jebenu masku za pedeset i osam različitih situacija kroz dan puta sedam dana u tjednu puta... Uglavnom. Drugi moraju mislit kako je nekome nešto nekako... Ča ako je meni dobro baš ovako. A ne nekako. Onda sam žrtva. Krcaju nas glupostima. Od pet rečenica koje prosječna osoba upije od strane svijeta šest su totalne besmislice, gluposti koje nikome ne trebaju. Služe samo da se mase oko njih zamaraju. Glavno da imaju kruha i igara. Ma kakvog kruha... Ni to nam ne treba. Alkohola i igara. (mislim da je očito) Sustav ne valja. A mi buljimo u šarena vrata svega i svačega. Klečimo bespomoćno svezanih ruku i zamazanih očiju. Jedno dobro jutro nam nebi štetilo. Narod se zabavlja i sretan je. Kad skuži da je u kurcu daj mu pivo i utakmicu, malo pjesme, plesa i sve će zaboravit. Svi problemi nestanu. Oni bitni, naravno, hrpa gluposti koju dobivamo svakodnevno napravi takvu šumu od koje više ne vidimo stablo. Već se bolje osjećam. Nekako je lakše. Prekrasna sunčana večer u starom K und K stanu. Ptice cvokoću a mravi lete na krilatim jednorozima s bocom malvazije u kopitu. Kako je to moguće? Ptajte mjerodavne službe.

Avete!

Ovako. S obzirom na situaciju, vremenske prilike i sadržaj krigle, slijedi jedan mračan text. Zašto ovo ustajalo pivo ima okus po jebenom češnjaku. Nikako ne mogu utupit sam sebi u ovu glavurdu neka me boli  kurac za neke ljude i njihove živote. Idem po još jedno pivo... Evo. Sad je bolje. ponovno osjećam zadovoljstvo što nisam obrisao Of Darkness s kompa... Odgovarajući saundtrek. Glad. Glad za nečim što je tako blizu i tako daleko. Pogazit sebe s ciljem stapanja s monstruoznom masom. Nerd alert! Život jednog penzionera. Sjebano je to. To je ono kad nemaš... a u kurac! Neću to radit. Ne da mi se, ne želim... Da ljudi još ne pomisle da spadam u neke pod skupine izgubljene geopolitičke djece novoga vjeka. S urnom iznad glave i jednom nogom u krematoriju. Da! Još i to. Jebene redukcije aktivnosti. Prostorno vremensko ograničavanje želja i potreba. Minirat vrata od stana s pola kile C4, bezbrižno otić u drugu sobu, uzet palice i raspalit po drumovima. Onda mirno čekat 15 sekundi da dođe susjed s pocinčanom cijevi od 3/4 cola i skupinom specijalaca i njegove prijetnje odjeknu Rijekom. Da. Da me samo zaboli...  Ali jebiga... Ista reakcija bi bila i u podne, tako da...  Frosmourne je gladan. Ulovit neke osobe i protrest ih malo. Samo malo. Dosta mi je ove iskompleksirane ekipe. Izgubljeni su u sebi samima. Misle da su njihovi problemi najveći zamislivi. Pa neka se poubijaju. Svi redom. I tako su beskorisni. Ili ona druga krajnost koja živi u oblacima misleći da je svijet ružičast, a ljudi da su anđeli koji vole sve i svakoga, i tamo negdje među njima postoji biće nadprirodnih moći i percepcije koje hrli u pomoć čim nekom pukne. Svijet je okrutan, a ljudi su govnari. Većina. Masa. Pomicanjem u drugu sredinu takvi se ljudi razočaraju i popizde te spontano prijeđu na drugu stranu. Jeben ti rafineriju!!! Mazut u mlačnu proljetnu noć.  Drugu stranu i deprimiraju sebe i druge. Čovjek se zapita gdje je. Negdje u sredini? Ili u nekoj trećoj krajnosti... Sredine nema. Nema Johna Doa, ni Jane, ni N.N. tzv. Uzornog Građana ni Slučajnog Prolaznika. Hrpetina individualaca koji najčešće ne znaju jedni za druge. Iskreno, neznam kakva je to boja "ružičasta". Te kvazisredine ima negdje kao vidljivog spektra EM valova. Uzak pojas različitosti. Područje populacije koje drastično degradira. Opet cjedim bocu. Crni nektar. Alkoholom protiv zdravog razuma. To bi trebela bit terapija u skupini, ali nema dovoljno zainteresiranih... Ili ih ja ne znam. Uglavnom, onaj dvoručni mač s početka priče nije samo gladan nego i žedan. Da, fentazi mačevi, to je isto jedna zanimljiva tema... Takva sranja kvare dojam i mišljenje ljudi. Mačevi nisu bili dugi tri metra niti su imali 30 kila. Get it? I tko bi to iskovao, zakalio, prokalio, održavao? Nosio? Općenito koristio? Ali ostala mi fraza iz naslova u lijepom sjećanju na Death Knighta... U svakom slučaju realnije od onog blesavog warhammera od pola tone kojeg koristi kao paladin. I warhammer je krivo percipiran. Realni su imali desetak puta manju masu i izgledali poput "marteline" (konzultirati istarski rječnik). Baš razmišljam koga bih još mogao posrat... u politiku sam obećao da se neću mješet jer bi se sve svelo na veličanje crvenih... Ne. Neću srat.  I tako sve vrvi od pizdarije. Pizdarija teče ulicama i kaplje uz rasvjetna tijela. Toliko je moćna da prkosi gravitaciji. To je ono o čemu još uvijek nemamo pojma. O truleži države Danske da i ne govorim. Stvara vrtlog koncentrirane ljudske gluposti. Triangulacija središta idiotizma, kretenizma i budalaštine. Iznad naših glava teku rijeke besmislica  u  ritmu jazza. Bezumlje se širi na sve strane. Blesavi po zemlji idemo. Ali mudre pamtit ćemo ljude. Zdravi ume mi te preziremo! Čak Noris i pičkica u pineti. Matere njin... (dobro, Čak je sam sebi mater...)  Neki ljudi jednostavno mogu. Mi ostali živimo jučer kao da je friško iz frižidera. Friško. San. Ono ča nije stvarnost, ili mi ne želimo da to bude ili obrnuto, ne znam više kako se piše neznam. To nije matematički konzistentno. Nije moguće izraziti jednadžbom, time postaje zajebano. Jednadžba ili vjera. To je tako jer je netki jako pametan rekao da je to tako. A jako pametni ljudi često jako zajebu. Doduše, zato jer im svi vjeruju provaljenu glupost. Dokaži! Izvedi! O čemu ovisi x, a čime se množi posljednji Mohikanac. Ipsilon. Ili kako bi jedan jako pametan čovjek rekao: "upsilon." Od Livijevog pada Nezakcija preko Catullovih ljubavnih jada do Vergilijevih ovčica "sub tegmine fagi". Uspomene na horizontu. Marcijalovi epigrami. Frontinove akvedukte sa su zamjenile Kaplanove turbine, a Satyricon, Petronija Arbitera, u teoriji i praksi, zamjenilo je ispijanje jeftine crne bire i jaja "ala" strojar. Smrad koji ne uspješ istjerat iz stana tri dana (a mogao je cimer zatvorit vrata...) Tempora mutentur et nos mutamur in illis. Ili se ne mjenjamo? Možda se stvarno mjenjaju samo vremena. Ona bih trebao napisat: O tempora, o mores! Žao mi je ča san mora napustit latinski. Ne postoji klasično obrazovani strojar. Možda... Razmišljam da li da ubacim koju sliku, ali mi ne pada niš pametno na pamet. Možda... ma ne... Gledam one Gigerove perverzije i ne vidim neku poveznicu. Još jedan dec inspiracije. Prebacih saundtrek na Gori Ussi Winnetou. Nadahnjujuće. Već kojih pola sata slušam Francijeva baljezganja i osjećam se dobro. Smireno. Još ovaj dec i idem spavat. Kao protest gađenju koje stvara vanjština nedefiniranih bića koja žive za sutra navečer idem spavat. I spavat ću do podne. To je moj prosvjed protiv slaboumnosti narodnih masa. Ukoliko netko stvarno ide ovo čitat... Ma valjda neće. Da, skoro zaboravih, ovo  sljedeće je upućeno tebi, ilitiga onoj koja pita otkuda sam. Središnja Istra, okolica Pazina. Preciznije neću ić. Javno. Baljezgator anonymus. Mislim da bi bilo dosta. I tako to nitko ne čita. Puno poštovanje onima koji se jave. Hvala vam. Zbog vas nastavljam s tim sranjima. Što se tiče mača, naravno da nema veze s textom. A kad ima...

Avete!

Među korjenjem. Živaca. Bistrina uma. Jeftini lager. Prerezani grkljan visi na lancima vezanoj psećoj glavi. Na kiši hrđa oštrica. Blade of the Insane. (drain intelligence on self for two f...ing days). Tako da počinitelj ostaje neuračunljiv dok mu se ne oduzme oruđe! Oruđe uma! Iščupaju mu ga iz lubanje. Nasilno, naravno. Tako bespomoćan osjeća kako mu voda kaplje niz  oštricu. Gubitak razuma. Voda. Lubanja. Nema mozga. Zlatne ribice. Vjeverica bez očiju gleda prema zapadu i plače. Dolazi! Gleda! Drži oči u vrećici i smije se! rajčica ne raste u suhim i hladnim predjelima amazone. A sveti Juraj je ispekao zmaja na ražnju. Da i iznutrice je bacio u juhu. Juha se smije. Boli ju trbuh od smijeha. Zmajev trbuh. Od smijeha. Slobodan dan. Oštrica. Kičma, nečija, postaju jedno. Slopni crtež točka dewege. Po japanskim standardima. Neuspjelo otresanje viška informacija iz glave. Prošla je ponoć. Korjenje. Obraslo dušama palih boraca starog sistema. Nije bolje. Moglo bi biti. Bit će? Ne. Neće. Neće ugledati ništa dobro sa smeging zapada. Nema oči. Vrećica je neprozirna. Bježi. Bilježi. Trči u nepovrat, ne vraća se. Ne zna. Ne želi znat. Ne smije znat. Ne žele da zna. Manipulirani, dirigirani. Skačemo kao slijepe morske vjeverice u utrobu krepanog slona. Slika nije potrebna. Da još više zbuni ionako zbunjene glavice kupusa. Kiselog. Salamura života (života u takvom sustavu) u kojoj smo svi već dobro ukiseljeni. Ništa nam se neće dogoditi. Ne smije. Zaštićeni od kvarljivih misli i otvorenog razmišljanja. Spašeni od crva mišljenja koji ruje u trulom mesu današnje društvene strukture. I biva smatran nečim negativnim. Ne. To je samo puko razmišljanje pokvarene glave. Globalno zatupljenje. Drugi će razmišljat umjesto nas. Ne moramo se trudit. Ne moramo naprezat već ionako zkržljale mozgove, moramo ih ostaviti da istrunu. Kao oči one vjeverice u vrećici s paprikom i rajčicama. Tako da ne vidimo ono ča nije predviđeno da vidimo. Usađuju nam potrebu i želju da budemo pod stalnom kontrolom. Pod budnim okom nekog velikog. Većeg, jačeg, moćnijeg. Jer inače bimo živjeli u strahu. Iako sve ovo navedeno utjeruje strah u polomljene nam kosti. Nismo u stanju ustat na vlastite noge. Utjerivači straha. Strah povećeva učinkovitost, poslušnost, osjećaj pripadnosti "monstruoznoj mekoj masi". Svi bimo mogli završit prerezanog grkljana obješeni za noge na nečijoj vrtnoj zabavi. Kao dekoracija za neki novoizmišljeni praznik grkljana. U čast  slijepih morskih vjeverica i presvetog jastoga!

Avete!

Kroz gusto raslinje, granje hrasta vidi se vedro nebo. Vedro nebo i suncem obasjana Učka. Gledana, doduše, s pogrešne strane, ali nije bitno.  Kolika je vjerojatnost da se tri puta zaredom dogodi statistički nemoguća situacija? Ima li u tome nečeg dubljeg? Možda mi želi nešto poručit.... Ili se samo Murphy poigrava sa mnom. Pijani irski inženjer zrakoplovstva (ako se ne varam), strojar. Kolega. I to mi radi. Kao i činjenica da već dvije godine za redom pub ostaje bez guinnessa na sv. Patrika. Sinoć sam proračunao tlačni spremnik. 11 bara. Ne mogu nać hmelj. Moram još na fax. Moraju me uputit kako učinit što sam već učinio. Ali je obavezno. Posljedice su nepoznate. Vjetar svija krošnju neke mediteranske biljke s debelim listovima. Valjda je drvo. Ne da  mi se dignut da vidim preko ruba prozora.  Ako zatvorim Murphyja  u  tlačni spremnik i  napunim ga pivom  postoji mogućnost da me ostavi na miru nekoliko dana. Jesi li  zamjenio maglenku? Nisam, ne bude magle. Nakon pola sata vožnje ne vidiš prst pred nosom. Zašto se srednjevjekovni dvorci prodaju bogatim Rusima? Majku njim...   Zašto? Moja omiljena ruta pri obilasku istarskih utvrda prolazi onuda, sad će je serator zatvorit kao privatni posjed i postavit ljude u crnom da ga čuvaju. iskreno se nadam da neće. Ako je vjerovati Murphyju ofarbat će dvorac u roza i posadit palme oko njega, a u sredini će napravit jebeni bazen. Onda ću ga ja ubit i završit u zatvori i više neću pisat ove gluposti, a vi ćete duže i zdravije živjet. Opće dobro. Velika bogataška farsa s ciljem pokazivanja bogatstva i moći te s posljedicom uništavanja kulturno povijesnih spomenika. Opet kažem, iskreno se nadam da ne bude tako. Na prvi znak devastacije... , bolje da ga nema.

Avete!